PONOVNA IZGRADNJA GRADA / SARAJEVSKA DJECA IZA I ISPRED FOTO OBJEKTIVA,20 GODINA KASNIJE
Sarajevo Ljeto 2018
Sarajevo se dramatično promijenilo od 1997. godine kada su Sarajevska djeca iza i ispred foto objektiva snimili svoje crno- bijele fotografije grada, uništenog, ali još uvijek živog. Grad se danas diči hrabrim, smionim, kosmopolitskim licem – moderno evropsko turističko odredište, kao i svako drugo. Obilje novih trgovačkih centara proteže se duž nekadašnje snajperske aleje – glavne prometne ceste koja vodi u srce grada – a Sarajevo koje su Sarajevska djeca tada zabilježila više ne postoji.
2018. godine, prvi put nakon 20 godina, ponovo sam se sastao s Sarajevskom djecom. Iako su mnogi od njih ostali u gradu, ipak su imali različito mišljenje o životu u istom. Neki su željeli ostati u Bosni i odgajati svoju djecu, ali drugi su, sputani politikom, korupcijom i lošim platama, htjeli pobjeći.
Dženita Katović (33) imala je 13 godina kada se pridružila projektu i to od njegovog početka 1997. godine. Živjela je u naselju u blizini sarajevskog doma iz kojeg je projekt tekao. Sada je udata i majka jednog djeteta. Radi kao učiteljica u osnovnoj školi. Kao i većina ljudi koji su živjeli u Sarajevu tokom opsade, i ona je ostvarila snažnu vezu sa svojim gradom.
„Rođena sam ovdje, ovdje sam preživjela rat i volim biti ovdje. Navikla sam na ritam života u Sarajevu. Nikad ne znate kuda vas život vodi. Ali jedno je sigurno, ako ikada rat ponovo samo proviri ovdje, ja odlazim.”
Dženita Katović, 33, Sarajevo Camera Kid, Sarajevo 2018
„Sarajevo je težak grad. Nezaposlenost je kroz krov. Imam sreće da imam posao, ali plaća je loša. Sanjam o tome da mogu proživjeti dane u svom gradu i provesti svoje posljednje dane ovdje. Ali ne ovih dana …
Muhamed Bosnjo, 34, Sarajevo 2018
„Voljela sam fotografisati. Voljela sam taj miris tamne komore. To su sretna sjećanja, jer ja biram da se sjetim samo dobrih stvari iz djetinjstva. Ne želim se sjećati loših stvari…”
Dženita Hodžić, Sarajevo Camera Kid, 32
Dženita Hodžić (32) pridružila se foto projektu 1998. godine u dobi od 13 godina. Danas radi kao nastavnica fizike i profesorica matematike i informatike. Iako nikada nije nastavila da se bavi fotografijom, magični svijet podrumske mračne sobe nikada nije zaboravila.
Dina Džihanić, koja sada ima 31 godinu, pridružila se foto projektu 1997. godine sa sestrom Amrom. Živjela je, također, u blizini doma Bjelave i često je pomagala oko mlađe djece. Danas radi u kao marketinška menadžerica. Foto projekt je za nju bio izuzetno poseban i osjećala se srećnom, jer je bila dio njega. Zapravo, kao malom dijetetu, njena iskustva u ratu bila su bolja od onih u miru.
„Kao djetetu, rat je bio norma i svi su bili jednaki: niko nije imao ništa. Ali nakon rata, kad su se ljudi vraćali, imali su lijepu odjeću, lijepe školske stvari. Godinama nakon rata zaista smo se borili. Morali smo nositi staru odjeću koja nam je bila premala. To su bili najgori trenutci za mene.”
Za dva moja učenika život nakon Sarajevske djece bio je tragičan. Edina Hrnjić pridružila se foto projektu 1997. godine. Kasnije je preuzela projekt i vodila ga 12 mjeseci, podučavajući mlađu djecu u domu. 2013. godine Edina, njen jednogodišnji sin Nedim i majka poginuli su u saobraćajnoj nesreći kada se njen automobil srušio s ozloglašenog dijela puta u rijeku Neretvu na putu za Mostar.
Drugom studentu, Nusretu, koji je tokom rata izgubio roditelje, vlasti su oduzele vlastitu bebu. Njegovo je dijete smješteno u isti dom u kojem je Nusret odrastao jer su vlasti smatrale da je ugroženo. 2007. godine požar je zahvatio zgradu usmrtivši Nusretovog sina i još pet beba. Završio je izbezumljen, siromašan i postao je ovisnik o drogama.
Nusret me odveo do napuštene zgrade u kojoj je nekad živio i objasnio mi je kako je njegov život krenuo boljim putem. Prestao je uzimati droge, a lokalna džamija mu je obezbijedila mjesto za boravak i plaća mjesečnu stanarinu. Tamo provodi dane moleći se i radeći neobične poslove. Čvrsto stežući molitveni tespih rekao mi je da je napokon pronašao „svoj dom”.
„Bosna će opstati kao zemlja, a Sarajevo će ostati multikulturni grad, otvoren za sve. Imamo puno posla i još uvijek postoje mnoge podjele. Ali postoji nova generacija mladih ljudi rođenih nakon rata koji nisu opsjednuti time. Mi im dugujemo uspjeh.”
Edina Hrnjić (1983-2013), Sarajevo Camera Kid/ učesnica projekta Sarajevska djeca
