Još od mog dolaska u Sarajevo prije četiri i po godine, bio sam potpuno opčinjen ovom nevjerovatnom zemljom, njenim zadivljujućim selima i zabavnim, ali sposobnim ljudima. A zbog čega onda nismo vidjeli veće uspjehe u zadnjih 25 godina nakon rata? Zašto mladi i nadareni ljudi odlaze iz zemlje u potrazi za svjetlijom budućnošću?
Dio odgovora na pitanje seže do početka samog mira i mjesta zvanog Dejton u saveznoj američkoj državi Ohajo. Dogovor postignut u toj dalekoj bazi protivzračne odbrane imao je dubok uticaj na oblikovanje Bosne i Hercegovine (BiH). Sporazumom je okončan rat, što je nešto što je u to vrijeme izgledalo nedostižno. Također, Ustav BiH je sastavni dio Sporazuma. Potvrdio je suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH. Sporazumom je započeo mir koji traje već 25 godina.
Na Dejton se političari u BiH još uvijek skoro svakodnevno pozivaju. Nekada kao glavni razlog problema s kojima se danas suočava. Nekada kao ,,originalni” nacrt kome se treba vratiti. Nekada u smislu “duha” u kome nisu trenutne institucije, čak i onda kada su baš te institucije definisane u tom Dejtonskom ustavu.
Kako onda gledati na Dejton, i možda još važnije, kako dalje nakon Dejtona?
Postoje legitimne kritike sporazuma koji je pokušao da ispregovara interese politički i etnički određenih suparnika, putem podjele moći, veta, načela ravnoteže. Prednost daje kolektivnim pravima nad pravima pojedinaca i komplikovanom administrativnom ustroju koji dijeli odgovornost prije nego li razmatra praktično funkcionisanje. Istraživanje je pokazalo su da mirovni sporazumi koji uključuju žene u pregovore znatno održiviji i uspješniji – one su zamjetno nedostajale u Ohaju.
Ali, kritika da sporazum nije predvidio ove probleme je također nepravedna, ne samo zbog potpunog odsustva povjerenja između tada još zaraćenih strana. Čak i tada, namjera nije bila da se tu sve završi. Pružili su se uslovi za prekid sukoba, da. I za početak ponovne izgradnje zemlje.
Lord Paddy Ashdown je možda i najbolje to rekao, tokom svog inauguracijskog govora na poziciju visokog predstavnika:
Dejton je od vitalnog značaja. Bez njega ne bi bilo mira. Ali, Dejton je temelj, ne plafon. On je temelj državi koju pokušavamo izgraditi. I, kao svaki temelj, mora se nadograđivati.
Dejton nije uklesan u kamenu.
Veliki je broj pozitivnih poboljšanja koji su nadogradnja tog prvog temelja, uključujući jedinstvene Oružane snage, jedinstvenu valutu, jedinstveni sistem ličnih karata, jedinstvenu Upravu za indirektno oporezivanje, Graničnu policiju BiH i Sud BiH. Svjedočili smo početku procesa pristupanja u Evropsku Uniju (EU), članstvu u Vijeću Evrope, partnerstvu sa NATO-om i milijardama eura pomoći od prijateljskih zemalja, za oporavak i izgradnju. Sve ovo je bilo od dobrobiti za građane BiH, bez da se od njih bilo šta uzelo.
Oni koji pozivaju na ,,originalni Dejton”, ili se pozivaju na isključivo pravo da tumače ,,duh Dejtona”, ignorišu teško stečeni napredak od tada. Vremeplov ostaje van dometa. A, susreo sam vrlo malo ljudi koji bi pozdravili povratak na situaciju iz 1995. godine kad je ovaj sporazum postignut.
Pa, ako se ne možemo vratiti unazad, kako da krenemo naprijed?
Možemo početi tako što ćemo popraviti stvari koje su jasno izdvojene kao problem. Evropski sud za ljudska prava je izdao nekoliko presuda protiv BiH – “Sejdić-Finci” je najpoznatija – jer politička prava ne mogu biti ograničena na osnovu toga gdje u zemlji živite i kojoj etničkoj (ako ijednoj) skupini pripadate, te da li pripadate konstitutivnom narodu ili ne.
Taj proces se treba zasnivati na konsenzusu, kompromisu i, iznad svega, dugoročnom interesu bh. građana. I, treba učiniti proces donošenja odluka u BiH funkcionalnijim, spremnijim za preuzimanje odgovornosti članstva u EU, NATO-u ili drugim tijelima i savezima.
Ali politička reforma nije jedini posao koji je pred BiH trenutno. Kad razgovaram s mladim ljudima širom zemlje, čujem niz problema koji ih muče i tjeraju njih i njihove prijatelje na odlazak. Riješite se ovih problema i vjerujem da im možemo stvoriti mogućnosti za uspjeh ovdje. Stvaranje prilika da oni budu uspješni ovdje je pokretač svega što Ujedinjeno Kraljevstvo radi – poboljšanje javnih usluga, otvaranje više i boljih radnih mjesta, depolitizacija javnih kompanija, učenje vještina rješavanja problema i kritičkog razmišljanja, poboljšanje infrastrukture, i još mnogo toga.
Ali, možda najveća zabrinutost o kojoj često slušam je potreba da se poboljša vladavina prava. To je djelomično vezano za naslijeđe devedesetih i ponosan sam na podršku koju pruža Ujedinjeno Kraljevstvo u nastavku traženja nestalih, krivičnom gonjenju ratnih zločina, uključujući silovanje, te protivljenju slavljenja ratnih zločinaca. Za kretanje naprijed potrebno je na pravi način nositi se s prošlošću.
Izgradnja bolje budućnosti za BiH, na osnovima dejtonskog temelja, mora značiti zemlju u kojoj se pravično upravlja resursima i u kojoj niko nije iznad zakona. Da, ovo je potrebno za kretanje prema EU i NATO. Ali, to je čak i važnije za građane sada. To znači transparentnost, odgovornost i stvarno djelovanje protiv korupcije i zloupotrebe položaja, a rezultirajućim krivičnim gonjenjem i presudama protiv visoko-pozicioniranih zvaničnika. Građani zahtijevaju ove promjene.
I upravo zbog ovih nevjerovatnih ljudi i ove prekrasne zemlje, sam i dalje optimista u pogledu budućnosti Bosne i Hercegovine. Velika Britanija je, kao i mnogi drugi prijatelji uz BiH i ovdje smo kako bismo vam pomogli da dočekamo tu budućnost.